16.2.2010
Mons. Ivoslav Linić
Ređenje u tajnosti

Mons. Ivoslav Linić, nadbiskupijski ekonom, rektor katedrale i prepošt prvostolnog kaptola, prije 5 godina proslavio je 50. jubilej svećeničkog ređenja. Kada se prisjeća toga jutra 31. listopada 1954. godine uvijek ističe da je ređenje bilo tajno. „Mons. Gabrijel Bratina i ja ređeni smo u sjemenišnoj kapeli u Rijeci u 6 ujutro zbog straha od tadašnje vlasti koja je zatvarala bogoslove i svećenike. Pomoćni biskup Josip Pavlišić zaredio nas je u to rano jutro, više od pola godine prije uobičajenog datuma jer je smatrao da je, ako nas uhite, bolje da u zatvor idemo kao svećenici nego kao đakoni. Nitko od mojih nije za to znao. Uspio sam jedino javiti majci pa je na ređenju ipak bila ona i nekoliko prijatelja iz Jelenja.“

Mladu misu proslavio je 21. studenog na blagdan Gospe od Zdravlja u Gradu Grobniku, gdje mu je stric Josip Linić bio župnik, a nedjelju kasnije i u rodnom Jelenju. „Sjećam se da je kod obje mise bilo puno ljudi tako da su crkve bile doslovno nabijene, a od topline ljudi voda je curila po zidovima kao da pada kiša. Moje mladomisničko geslo glasilo je 'Ako me budu iskušavale mnoge nevolje, neću se bojati zla dok bude samnom milost tvoja Gospodine'“. Mons. Linić se prisjeća kako je još kao dječak bio ministrant u Jelenju i povezan s Crkvom. „Nakon što su mi partizani ubili oca mi smo se s majkom preselili stricu koji je tada službovao u Gradu Grobniku. Tamo smo živjeli u ozračju svećeničke kuće i sigurno je i to imalo udjela u odabiru mog životnog poziva.“

S kolegom mladomisnikom Gabrijelom nakon ređenja, iako su obojica još studirali, poslan je u Slunj kao pomoć svećenicima pred Božić, a jednako tako i pred Uskrs sljedeće godine. „Bilo je to naše vatreno krštenje. Ispovijedali smo do iznemoglosti. Mnogi su se tada po prvi put ispovijedali nakon rata, jer župnici jednostavno nisu stizali primiti sve ljude koji su željeli na ispovijed pred blagdane.“ U Slunju je župnik tada bio Stanko Kompare, Stipe Petovar bio je u Lađevcu, Pero Rajković u Cetingradu, Jure Paršić (koji je zbog progona promijenio ime u Juraj Marušić) u Drežniku, Ivica Jurković u Saborskom i trapist Ignac Penca u Zavalju.

Po završetku Teologije mons. Linić je godinu dana bio kapelan u Slunju, a zatim župnik u Cvitoviću, pa kasnije u Cerniku i Mrkoplju. „Dok sam službovao u Mrkoplju već se osjetio Duh Drugog vatikanskog sabora. Nadbiskup Viktor Burić dao je zadatak ekonomskom vijeću da izaberu ekonoma nadbiskupije.“ Tako mons. Linić 1970. godine postaje prvi ekonom nadbiskupije i sjemeništa, a 1981. posvećuje se samo ekonomatu nadbiskupije te postaje rektor katedrale sv. Vida i kanonik prvostolnog kaptola. Nakon smrti mons. Vjekoslava Sučića 2003. godine, mons. Linić naslijedio ga je u službi prepošta prvostolnog kaptola.

Iz iskustva od pola stoljeća svećeničke službe mlađim generacijama vjernika poručuje da sva znanja i blagostanja nisu dostatna ako nema Duha Božjega i povezanosti s Crkvom. „Možemo obnoviti crkvu, ali ako djeca ne idu na nedjeljnu misu i ako nismo vezani uz Boga i Crkvu srcem i dušom, nećemo biti spremni nositi žrtvu niti ćemo je biti spremni učiniti za drugoga. Jedino oni koji žive s Crkvom i koji su produhovljeni, spremni su i na žrtvu.“